Climate Science Glossary

Term Lookup

Enter a term in the search box to find its definition.

Settings

Use the controls in the far right panel to increase or decrease the number of terms automatically displayed (or to completely turn that feature off).

Term Lookup

Settings


All IPCC definitions taken from Climate Change 2007: The Physical Science Basis. Working Group I Contribution to the Fourth Assessment Report of the Intergovernmental Panel on Climate Change, Annex I, Glossary, pp. 941-954. Cambridge University Press.

Home Arguments Software Resources Comments The Consensus Project Translations About Donate

Twitter Facebook YouTube Pinterest

RSS Posts RSS Comments Email Subscribe


Climate's changed before
It's the sun
It's not bad
There is no consensus
It's cooling
Models are unreliable
Temp record is unreliable
Animals and plants can adapt
It hasn't warmed since 1998
Antarctica is gaining ice
View All Arguments...



Username
Password
Keep me logged in
New? Register here
Forgot your password?

Latest Posts

Archives

Climate Hustle

Koliko su pouzdani modeli?

Što znanost kaže...

Modeli uspješno reproduciraju temperaturu tla, oceana i zraka te globalnu temperaturu za razdoblje od 1900.

Argument skeptika...

Modeli su nepouzdani

“[Modeli] su puni namještenih parametara kojima su prilagođeni simuliranju postojeće klime te se stoga ti isti modeli više-manje slažu s izmjerenim podacima. Ipak, nema nikakvog razloga za vjerovati da će isti namješteni parametri dati točan opis svijeta s drugačijom kemijom, npr. svijeta s povećanim količinama CO2 u atmosferi.” (Freeman Dyson)

Klimatski modeli su matematičke reprezentacije međudjelovanja između atmosfere, oceana, kopnenih površina, leda i Sunca. Očito je riječ o vrlo zahtjevnom zadatku te su stoga modeli sagrađeni kako bi procijenili trendove a ne pojedinačne događaje. Na primjer, klimatski model može reći da će biti hladno zimi ali ne može reći kolika će biti temperatura za neki specifični dan - ovo je zadatak vremenske prognoze. Klimatski trendovi su vremenski događaji usrednjeni tijekom vremena - obično 30 godina. Trendovi su važni jer uklanjaju - ili “izglađuju” - pojedinačne događaje koji mogu biti ekstremni ali vrlo rijetki.

 

Klimatski modeli moraju biti ispitani kako bi se saznala njihova funkcionalnost. S obzirom kako ne možemo čekati 30 godina da bismo vidjeli jesu li modeli dobri ili ne, modeli se ispituju i testiraju s obzirom na prošlost i ono što znamo da se dogodilo. Ako klimatski model može točno predvidjeti trendove od početne točke negdje u prošlosti, možemo predvidjeti s razumnom sigurnošću što se može dogoditi u budućnosti.

 

Tako su svi modeli prvo testirani u procesu koji se naziva prognoza za prošlo razdoblje (eng. hindcasting). Modeli koji se koriste za prognoze budućeg globalnog zagrijavanja mogu točno opisati povijesne klimatske promjene. Ako uspjevaju točno opisati prošlost, nema razloga vjerovati da će njihove prognoze biti netočne. Ispitivanje modela u odnosu na instrumentalna mjerenja daje za zaključiti da CO2 mora biti glavni uzrok globalnog zagrijavanja, jer modeli ne mogu simulirati ono što se već dogodilo u prošlosti ukoliko se dodatan CO2 ne uključi i u model. Sva ostala forsiranja su dostatna u objašnjavanju promjena temperature prije njenog porasta u posljednjih 30 godina, dok niti jedan od njih nije u mogućnosti objasniti isti porast u posljednjih 30 godina. CO2 objašnjava ovaj porast te ga objašnjava u potpunosti bez potrebe za ikakvim dodatnim još nepoznatim forsiranjem.

 

Modeli su se pokazali uspješnim u davanju točnih predviđanja. Na primjer, erupcija vulkana Pinatubo je dao priliku modelarima da testiraju točnost svojih modela na način da su modelima zadani podaci o samoj erupciji. Modeli su uspješno simulirali klimatski odgovor nakon erupcije. Modeli su također točno predivdjeli druge efekte koji su naknadno potvrđeni mjerenjima, uključujući veće zagrijavanje na području Arktika i iznad kopna, veće zagrijavanje noću te hlađenje u stratosferi.

Klimatski modeli, bez puno melodrame, mogu biti vrlo konzervativni u predviđanjima koje donose. Na primjer, ispod slijedi krivulja porasta razine mora:

Izmjereni porast razine mora od 1970. godine iz staničnih (crvena linija) i satelitskih mjerenja (plava linija) u usporedbi s projekcijama modela za razdoblje 1990.-2010. prema Trećem izvješću IPCC-a (izvor: The Copenhagen Diagnosis, 2009).

U ovom su slučaju modeli podcijenili problem. U stvarnosti, opažena razina mora prati gornji raspon projekcija modela. Postoje i drugi primjeri gdje su se modeli pokazali previše konzervativni, a ne kao pretjerano alarmanti kako ih neki neopravdano smatraju. Svi modeli imaju ograničenja - neodređenosti - jer se koriste za opisivanje složenih sustava. Ipak, svi se modeli razvijaju tijekom vremena, te kako se  povećavaju izvori informacija o stvarnom svijetu (npr. satelitski podaci), izlaz klimatskih modela se može neprekidno profiniti kako bi se povećala njihova snaga i korisnost.

Klimatski modeli su već predvidjeli mnoge od fenomena za koje imamo empiričke dokaze. Klimatski modeli pružaju pouzdan vodič za moguće klimatske promjene.

 

Translation by IG, . View original English version.



The Consensus Project Website

THE ESCALATOR

(free to republish)

Smartphone Apps

iPhone
Android
Nokia

© Copyright 2017 John Cook
Home | Links | Translations | About Us | Contact Us