Argument skeptika prema kojem Antarktika dobiva led često ovisi o pogrešci povezanoj s ignoriranjem razlike između kopnenog i morskog leda.

U glaciologiji te posebno u vezi Antarktičkog leda, ne stvaraju se sve stvari na isti način. Možemo uzeti u obzir sljedeće razlike. Antarktički kopneni led je led koji se nakupljao kroz tisuće godine na kopnu Antarktike i to kroz snijeg. Ovaj kopneni led je stoga zapravo spremljena oceanska voda koja je jednom pristigla kao oborina. Morski led na Antarktici je sasvim drugačiji s obzirom da je to led koji nastaje u slanoj vodi, posebno tijekom zimskih mjeseci. Kada se kopneni led topi i otječe u ocean tada globalna morska razina raste u prosjeku; kada se morski led topi, morska se razina ne mijenja.

Na Antarktici, morski led raste vrlo izraženo tijekom zime, ali se gotovo u potpunosti otapa tijekom ljeta (Slika 1). Ovdje postoji bitna razlika između antarktičkog i arktičkog morskog leda u tome što arktički morski led postoji tijekom čitave godine.

Tijekom zimskih mjeseci se povećava i ponovno se smanjuje tijekom ljetnih mjeseci, no led ostaje u biti na Sjeveru te također sadrži vrlo puno leda od prošlih godina (Slika 1). U biti, arktički morski led je važniji za energetsku ravnotežu Zemlje jer kada se pojačano topi, više sunčevog zračenja biva apsorbirano u oceanu dok se antarktički morski led normalno topi svakog ljeta i ostavlja energetsku ravnotežu Zemlje uglavnom nepromijenjenu.

Slika 1: Prekrivenost Arktika (gore) i Antarktike (dolje) morskim ledom tijekom ljetnih minimuma i zimskih maksimuma. Izvor: National Snow and Ice Data Center.

Potreban je također oprez kod interpretiranja trendova antarktičkog morskog leda. Trenutno se ovaj led općenito povećava i tako je u posljednjih godina, no je li to konačan dokaz protiv klimatskih promjena? Ne baš. Morski led oko Antarktike je u porastu zbog mnogo različitih razloga no većina najprihvaćenijih nedavnih objašnjenja glase:

i) Razine ozona iznad Antartike su bitno smanjenje što uzrokuje hlađenje stratosfere i pojačavanje strujanja koje može dovesti do porasta područja otvorenog mora koje može biti smrznuto (Gillet 2003, Thompson 2002, Turner 2009)

i

ii) Južni ocean postaje manje slan zbog povećanih količina kiše i snijega te zbog porasta dotjecanja vode od otopljenog kopnenog leda s rubova Antarktike (Zhang 2007, Bintanaga i sur. 2013). Zajedno, ovo uzrokuje promjene u sastavu različitih slojeva ocean te uzrokuje manje miješanje toplih i hladnih slojeva i stoga manje topljenja morskog i obalnog kopnenog leda.

Na stranu morski led, sasvim je jasno da kada se radi o antarktičkom ledu i razini mora, morski led nije najvažnija stvar za mjeriti. Na Antarktici, najveća i najvažnija ledena masa je kopneni led Zapadne i Istočne antarktičke ledene ploče.

Stoga, kako stoji antartkički kopneni led?

Slika 2: Procjene promjene ukupnog antartkičkog kopnenog leda i približan doprinos morskoj razini dobiven kombinacijom različitih mjernih metoda (Shepherd 2012). Ispunjena područja predstavljaju procjenu nepouzdanosti (1 sigma).

Procjene nedavnih promjena antartkičkog kopnenog leda (Slika 2, dolje) pokazuju povećani doprinos porastu razini mora tijekom vremena, iako ne toliko ubrzano kao za Grenland. Između 1992. i 2011., ledene ploče Antarktike su ukupno izguble 1350 gigatona (Gt) ili 1 350 000 000 000 tona, prosječnom brzinom 70 Gt po godini (Gt/god). S obzirom da godišnje smanjenje mase od 360 Gt/god predstavlja srednji godišnji porast razine mora od 1 mm, ova promjena Antarktičkog leda odgovara srednjem globalnom porastu razine mora od 0.19 mm/god.

Postoje razlike između područja unutar Antarktike (Slika 2, gore), gdje Zapadna antarktička ledena ploča i ledena ploča Antarktičkog poluotoka gube masu i to ubrzano. Istočna antarktička ploča polagano raste tijekom ovog perioda no ne dovoljno da bi nadoknadila druge gubitke. Naravno, postoje nepouzdanosti u procjenama no svi neovisni podaci dobiveni iz nekoliko mjernih tehnika (objašnjeno ovdje) ukazuju na istu činjenicu: Antartika kao cijela gubi kopneni led te se ti gubici ubrzavaju.